Kuhinja braničevskog kraja: golubačka pohovana kopriva i riba od „pre dva sata“

Nemačka vladina organizacija za međunarodnu saradnju – GIZ, organizovala je proteklih dana upoznavanje po 10 nemačkih i srpskih blogera (#zehnpluszehn)  sa  projektima podrške preduzetništvu u Srbiji koje pomažu tamošnji  poreski obveznici. Osim konkretnih projekata (od razvoja turističke infrastrukture do pokretanja i razvoja poljoprivredne i maloprivredničke proizvodnje, o čemu sam pisala ovde), kombinovane nemačko – srpske blogerske ekipe imale su prilike da se upoznaju i sa gastronomskim specifičnostima, kapacitetima i potencijalima  krajeva Srbije koje su obilazile: od svrljiškog belmuža i jagnjetine sa ražnja, vampirskog pekmeza i raznih vrste džemova od divljeg autohtonog voća, preko vina iz Rajačkih pimnica i rakije sa lekovitim biljem, proje sa divljim lukom – sremušem… pa sve do onih sjajnih braničevskih specijaliteta i delikatesa o kojima ću vam ovde govoriti.

Priznajem, skoro polovinu od ponuđene nam hrane u predivnoj bašti restorana na samoj dunavskoj obali, nedaleko od  zidina golubačke Tvrđave koja se revitalzuje, gotovo da nisam ili uopšte nisam ni okusila. Ne stoga što sam mrljava na hranu ili, nedajbože, ne volim da jedem, već zato što sam se skoncentrisala da, u  nemalom izboru hrane koju ili prvi put probam ili prvi put čujem za nju ili, pak, nemam  često prilike da je konzumiram apsolutno svežu, uživam maksimalno. Po principu, sad i, ako ne nikad više, ono – ko zna kad će biti sledeće prilike.

Posle golubačke biciklističke ture oko Dunava, duge 13 km, nekima je odlično pasala domaća, kvalitetna rakija (ako je i ne pijem, imam sve reference da se mojoj oceni veruje, budući da sam suproizvođač iste… i na isti, domaći i neiskvareni način pravljene, koju moje kolege davno nazvaše tatovačom).

Meni je  najveć izazov bila pohovana kopriva, koju ću pripremati čim se budem vratila u Niš (u Beogradu i nemam gde da je naberem, a nešto nemam poverenja, niti verujem u to da je oni koji je prodaju na pijačnim tezgama beru baš tamo gde je nezagađen teren).

POHOVANA KOPRIVA

Potrebno je

  • oprane grančice sa samih vrhova mladih kopriva, jedno pet santimetara dužine
  • smesa za pohovanje koja se napravi otprilike malo gušće nego za palačinke, od jednog jajeta, malo vode, malo soli i izabranog brašna
  • masnoća za prženje: mast, zejtin, puter

Pripremanje

  • prosušene (na suvom ubrusu) koprive umočiti u smesu za pohovanje i pržiti na zarejanoj masnoći
  • kada porumene, vaditi ih i slagati na papirni ubrus koji će da upije suvišnu masnoću
  • i… to je to, a služi se uz lokalnu sezonsku  salatu, ordever, domaće sireve i:

KOZJI SIR SA ROŠTILJA

 

Pravi se brzo, lako i jednostavno. Caka je, pogodili ste već, u – siru. Kvalitetan, tvrd kozji sir. Koji se iseče u tanke kriške i zapeče na roštilju. (Slično nešto spremaju Bugari, s tim što kriške sira posipaju začinskim travama i svaku posebno uviju u pek papir pa ga zapeku u rerni).

A inače, kao u svakom kraju gde se ne pravi kajmak, sprema se i ovakav, najbolji sir na svetu, šupljikav, tvrd i… extra delikates:

SELJAČKO MESO

Pripremljeno je onako kako se na jugu Srbije sprema u vreme svinjokolja – izdinstana naseckana svinjetina sa krupno iseckanim crnim lukom, čemu se na kraju doda naseckana domaća kobasica.

Priganice ( ovo, samo malo više razvučeno pa premazano sirom i preklopljeno), pogače,  kačamak, prebranac, tradicionalne sezonske salate, roštilj… ukus pod radnim naslovom „prste da poližeš„, a opet… svaki kraj ima neke svoje specifičnosti i ono nešto po čemu se  izdvaja od ostalih. Što se ne može ni dočarati, ni prepričati, ni ugraditi u recept. Jedino da se okusi na mestu događaja.

Fotografija: Turistička organizacija Golubac

Kao i ove pite od višanja i tikvica – kažu da su bile preukusne, ali… kada je ispred vas fantastično ispržena riba dva sata pre toga ulovljena… som, smuđ i šaran i kada sve to u svom kraju možete jedino da zamišljate, pogađate i sami da sam samo ostalima verovala na reč, za te pite.

Fotografija riblje čorbe je u paketu s ostalom ribom i naravno da je čorba služena na početku (koliko sam se uverila, jedino se u Kini supe i čorbe služe na kraju obeda). Nikada od mene neće biti majstor ni za šta gde se koristi riba, tako da… eto zbog čega sam preskakala sve ono što umem i sama da napravim (prebranac, pite, kačamak..) ili mogu, poželim li, da probam u svom gradu, a da bude najbolje na svetu (roštilj, nadaleko čuveni, niški).

Da vam na kraju nešto kažem: čak  da i sami preskočite sve ono što sam ja preskočila  i da vam se obed svede „samo“ na riblju čorbu, pohovanu koprivu, sireve, prženu ribu i sve one salate… vredi. Doda li se tome mogućnost da se prethodno dobrano „izmorite“ vožnjom bicikla onom trasom koju sam i ja, u ovako poznim godinam moje duboke mladosti, uz to više od 15 godina bez ijednog okrenutog  kruga, lako savladala – eto vam izazova ne za „kad stignem“, već za koliko sutra ili bar za sledeći vikend. (Osoba za kontakt u TO Golubac, Jelena Petrović,  togolubac01@gmail.com).

 

 

 

Аутор: Negoslava Stanojević

Zalutala sam u ekonomske nauke, a zapravo pisanje mi je fah. Sve sam manje novinar, a sve više kopirajter i bloger i pomalo pisac. Ako me zavidan broj ljudi zna kao autora priča na zaplanjskom dijalektu, bar 75 puta više njih zna me kao autora nekoliko zanimljivih recepata objavljenih na blogu Negoslava’s, po čemu me već prepoznaju i lokalni prodavci. Jedne godine pola Fejsbuka je pravilo ajvar po mom receptu, a mnogima je to postao, kao i meni, naomiljeniji recept za srpski kavijar. Što mi je “opravdanje” i za učešće u ovom projektu.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *