Zimnica – paprika punjena šargarepom, belim lukom i peršunom

Posle cepkanog ajvara koji mi je bio omiljeni doručak, ručak i večera (svaki put na različiti način) najomiljenija zimnica u detinjstvu bile su mi paprike punjene rendanom šargarepom, sa dodatkom belog luka i peršuna. Mnogo lepe paprike, one najlepše i, ako volite, i najveće odnosno najduže, pa još u raznim bojama… crvena, narandžasta, narandžastožuta… Moja majka ih je spremala maestralno. Nisam ih dugo spremala, ali ove godine imam poseban razlog da se vratim njenom receptu: na Krstovdan će biti tri decenije od kako živim bez nje. Moja Sofija, jedina i neponovljiva.

Potrebno je:

10 kilograma paprika – rekoh, ja za ovu namenu biram uvek najlepše, najšarenije i najveće ili one klasične paprike kojih ima u raznim bojama, dakle ne ajvarku

250 gr šećera

125 gr soli

1 šoljica esencije

2 šoljice zejtina

(to su one šoljice iz kojih se nekada pila kafa, duplo manje od danas modernih)

I još:

mnoooooogo,mnogo, mnogo šargarepe, belog luka i peršuna – dakle, nema precizne mere, može i kilo, a može i nekoliko puta više – sve zavisi od toga kolko volite šta

sirće, so, zejtin – po potrebi

biber u zrnu – može, ako volite

Opciono i za svaki slučaj: kesica konzervansa

Pripremanje

Šećer, so, esenciju i zejtin izmešati.

Oprane i osušene paprike očistiti od drški i semenki pa u svaku sipati po kašiku te smese i ostaviti ih u dubljem sudu pokrivenom krpom da odstoje 24 sata.

Posle 24 sata izrendati šargarepu, a beli luk i peršun iseckati. Sve pomešati, dodati soli, zejtina i sirćeta po ukusu, ako šargarepa nije od one prve klase pa vam se ova salata čini nedovoljno ukusnom, slobodno dodajte i malo šećera. Podesiti salatu po svom ukusu.

Dovoljno je i ako se u svaku papriku stavi po kašika salate od šargarepe. Nećete pogrešiti ni ukoliko ređate paprike vodoravno, a između dva reda stavljate po šaku šargarepe, neki i tako rade, ali ja najviše volim kada paprike baš dobro napunim…  stavim i do tri-četiri kašike šargarepe. Naravno, ako je reč o najkrupnijoj paprici.

Do sada sam uvek napunjene paprike odmah stavljala u tegle, dodajući između po koje zrno bibera. Ovaj tekst pišem čekajući da isteknu 24 sata odležavanja paprika pa da ih punim, a ovoga puta ću ih ostaviti još dva dana da odstoje u nekoj dubljoj posudi, pritisnute poklopcem i nekim težim predmetom pa ću ih tek onda stavljati u tegle. Čula sam da je tako bolje, pa eto – da probam i to.

Kada se naređaju paprike u tegle, pritisnuti ih onim plastičnim pritiskačem ili grančicama višnje ili pak štapićima za ražnjiće, naliti sokom koji su pustile dok su stajale i ostaviti ih do sutradan. Tegle poklopiti tacnama.

Sutradan doliti još tog preostalog soka, ukoliko je potrebno, pa tegle povezati celofanom i staviti u ostavu.

Prilikom ređanja – vodoravno, između svakog reda paprika može se staviti još po kašika-dve salate od šargarepe, ali to samo ako volite mnogo šargarepe.

Pomenuti konzervans: za svaki slučaj, budući da je šargarepa malo nezgodna, dovoljno je na dno i pri vrhu tegle staviti po nekoliko zrna konzervansa, mada ga u receptu nema.

Podrazumevam da znate, ali ajd da naglasim: za zimnicu sve povrće mora da bude neoštećeno, dakle nije dovoljno odstraniti trulež i koristiti neoštećen deo; tegle, oprane, obrisane i sterilisane u rerni, posle punjenja obrisati, posebno kada je reč o rubovima, budući da se tu može napraviti buđ pa i da cela rabota ode dođavola; esencija se može zameniti odgovarajućom količinom sirćeta, ali ja to nisam radila pa i ne mogu garantovati da će paprike biti ovakvo sjajnog ukusa i da će se održati, tim pre što šargarepa zna, posebno za toplih dana, da „proradi“ ili „krene“, kako kažu starije domaćice.

Jedino znam da ćete, pridržavate li se recepta, imati izvanrednu zimsku salatu, kojom će svi biti oduševljeni. Pre serviranja paprike se mogu i iseći na komade širine jedno dva do tri santimetra – jako dekorativno će delovati, budući da je unutar tih komada rendana šargarepa.

 

 

Аутор: Negoslava Stanojević

Zalutala sam u ekonomske nauke, a zapravo pisanje mi je fah. Sve sam manje novinar, a sve više kopirajter i bloger i pomalo pisac. Ako me zavidan broj ljudi zna kao autora priča na zaplanjskom dijalektu, bar 75 puta više njih zna me kao autora nekoliko zanimljivih recepata objavljenih na blogu Negoslava’s, po čemu me već prepoznaju i lokalni prodavci. Jedne godine pola Fejsbuka je pravilo ajvar po mom receptu, a mnogima je to postao, kao i meni, naomiljeniji recept za srpski kavijar. Što mi je “opravdanje” i za učešće u ovom projektu.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *