Stari specijaliteti srpskih kafana

Srneci--gulasJednom mom prijatelju, Valjevcu koji živi u Nišu,  stari drugari ne mogu da oproste što se ne oduševljava kvalitetom roštilja na koji ga vode kada god ode u rodni kraj. Džaba mu svaki put predstavljaju nove restorane, on na sve njihovo oduševljenje „e, ovo da probaš pa posle hvali taj tvoj niški roštilj“ odgovara samo sa…

„Kad probate niški roštilj, shvatićete zašto se mrštim. Vi mene možete da vodite u pečenjaru i na kupusijadu, ali Nišliji nikako ne pominjite roštilj van Niša.“

Da je neko radio istraživanje ili bar anketu sa posetiocima Niša, sigurna sam u to da bi među tri stvari koje su ih u njemu oduševile bila hrana, a pogotovo roštilj. Za koji se ne zna je li ukusniji u mnogobrojnim kafanama koje se otimaju o prestižnu titulu najboljeg, na kioscima brze hrane iz čijih izloga naprosto mame svi oni roštiljski delikatesi ili u domaćoj režiji. Настави са читањем „Stari specijaliteti srpskih kafana“

 

Kako su nekada… ili zašto ovako… pitamo se ponekad

Od kako je prvi put okusio ispečeno meso, čovek neprestano istražuje i pronalazi nove načine pripreme hrane, nove začine, nove kombinacije namirnica, nove materijale za izradu posuda u kojima se priprema hrana.

Ponekad nam padnu na um pitanja: kako su čuvane kvarljive namirnice pre nekoliko vekova, na primer; kako se postilo u vreme kada se nije znalo za zejtin; zašto se sušenje mesa u jednom kraju odvija po jednoj, u drugom po drugoj… u trećem po nekoj sasvim desetoj recepturi; kako to da u nekim krajevima praziluk koriste samo dok ima potpuno zelena perca; zašto negde bacaju ukvareno mleko, a u drugim krajevima ga utople čim je skuvano kako bi se što pre ukvarilo i tako ga konzumiraju; kako to da se hleb, mešen nekada jednom ili dva puta nedeljno nije kvario i to i bez aditiva; kako se čuvalo meso posle svinjokolja kada nije bilo zamrzivača, kako se sladoled nije topio na letnjoj žezi , je li istina da u nekim delovima sveta i ne znaju za postojanje otrovnih pečuraka…

Sušenice s jugoistoka Srbije
Sušenice s jugoistoka Srbije

Настави са читањем „Kako su nekada… ili zašto ovako… pitamo se ponekad“

 

Tradicionalna jela Hesena

Frankfurter Kranz
Kada sam početkom 2004. stigla za Njemačku, na mnogo toga trebalo se priviknuti. Kad bi mi svega došlo preko glave, mogla sam se zatvoriti u naša četiri zida i zamišljati da sam u svojoj zemlji. No, jedno nisam mogla promijeniti- ponudu jela kada smo otišli prijateljima Nijemcima u posjetu.

Vjerujete li mi da mi ništa, ali baš ništa nije bilo ukusno?! A oni su neki čudan narod, jedu i stalno komentiraju: “ooo, tako je fino”, “mmmm, kako je ukusno”, “mmmm ovako, pa onako”. “Ma što je tu fino?”, pitala sam se svaki puta (u sebi, naravno).

No malo pomalo, i meni je sve postajalo ukusnije. Doduše, ni nakon 12 godina nisam počela glasno komentirati prilikom svakog zalogaja (ako se ne računa da pohvalim kuharicu, samo jednom, časna riječ), ali dogodilo se nevjerojatno- u mojoj kuhinji se sve češće na meniju nađu tradicionalna jela iz ove pokrajine. Настави са читањем „Tradicionalna jela Hesena“

 

Kako su se hranili srednjevekovni Srbi

Sofra- tradicionalni sto za obedovanje i srednjevekovnom srpskom domaćinstvu
Sofra- tradicionalni sto za obedovanje i srednjevekovnom srpskom domaćinstvu

Danas se u Srbiji puno govori o očuvanju tradicije, uz  evidentnu opasnost od pomodarstva i i izmišljanja nekih elemenata koji ne pripadaju srpskoj tradicionalnoj kulturi. To očuvanje se uglavnom svodi na izgradnju etno sela i otvaranje „etno restorana“ u kojima se služe jela iz tradicionalne kuhinje i sve to u cilju razvoja turizma, a usput su se negde izgubila sećanja na to kako su se nekada u Srbiji spremala jela, koja su se jela kuvala, u čemu su se kuvala, iz čega se jelo i šta se jelo.

Gastronomsko nasleđe nam daje sliku o identitetu nacije.

Na osnovu hrane se može videti kako izgleda društveni život, kako izgleda svakodnevni život porodice i koju ulogu ima hrana u životu te porodice, jer hrana je živo kulturno dobro.

Настави са читањем „Kako su se hranili srednjevekovni Srbi“

 

Bečka kuhinja- biftek s boranijom i supa od belog luka

Tradicionalno se u Beču poznata Saher torta servira sa šlagom. Iako u tom slučaju samo nenametljivi pratilac, slatka pavlaka od koje se mućenjem dobije šlag, nezaobilazan je sastojak u bečkoj, odnosno austrijskoj kuhinji. 

Saher torta
Saher torta

A u popodnevnu kaficu, uz koju obavezno ide i neki kolač, kako Bečlije vole da kažu “melšpajz”, mnogi umjesto mlijeka preferijaju staviti specijalnu kafe pavlaku, masnoće 10-15%. Iako su svjesni štetnosti  kalorija koje pavlaka  sadrži , Bečlijama je uživanje u hrani na prvome mjestu, te se tako nerado odlučuju na neku zdraviju varijantu, mada je trend zdrave ishrane u primjetnom porastu.

Настави са читањем „Bečka kuhinja- biftek s boranijom i supa od belog luka“

 
Cake dobrog kuvanja
Privacy Overview

This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.