Evo recepta za jedan orijentalni kolač koji se od ostalih njihovih poslastica na koje smo navikli razlikuje po kokosovom brašnu, koje nekako više vezujemo za evropske slatkiše.
Basima.
Naravno, jako je sladak i sočan, budući da se, pogađate, preliva šećernim sirupom.
Настави са читањем „Basima – orijentalni i naravno, sirupom natopljeni kolač“
Prva pita koju sam naucila praviti je sa domacim korama, kako me je naucila moja tetka Branka. Zahtjeva malo vise vremena, mirne ruke i puno ljubavi, naravno. I prilicno brasnjav i mastan sto na kome se razvlace kore, jer zahtjeva vise koraka pri pravljenju.
Zbog manjka vremena sve ređe pravim domace kore, a veoma dobra zamjena su kupljene kore, koje uvijek u velikim kolicinama kupim u Srbiji pa zamrznem ovdje u Becu. Tako da su pri ruci svaki put kada nam se prijede pita ili se najave gosti.
U toku posljednjih dvadesetak godina isprobala sam mnoge recepte za pite sa gotovim korama. I kao guzvara, i kada se kore slazu jedna na drugu, i kada se kore prazne naguzvaju kao harmonika pa se tek tada preliju tecnim filom. Najmanje sam bila zadovoljna kada sam u pocetku moje karijere kao domacica par kora slagala jednu na drugu pa tek onda stavila fil, zamotala i tako pekla.
Настави са читањем „Jednostavan recept za brzu, a predivnu pitu“
Nije greška u pitanju, niti ja imam govornu manu. U Zaplanju, rodnom kraju moga muža, tako nazivaju pitu, gibanicu, koja se pravi od domaćih kora. Naučila sam da je mijesim od svoje svekrve koja je čitav život provela u Malom Krčimiru, selu ispod Suve Planine i zaove koja živi u Beču, gdje sam i upoznala svog Zorana.
A ovo kisela znači da se mijesi s kvascem.
Banica koju pravim u Beču nije ni priblizno dobra kao ona sto se pravi u Zaplanju, od domaćeg brašna, domaćih jaja, domaćeg sira… ali je ipak toliko dobra da su mnogi muškarci iz tog kraja, a koji žive širom svjeta, svoje žene edukovali kako se mijesi „njihova“ banica po receptu koji sam objavila na Fejsbuku.
Настави са читањем „Zaplanjska kisela banica“
Tradicionalno se u Beču poznata Saher torta servira sa šlagom. Iako u tom slučaju samo nenametljivi pratilac, slatka pavlaka od koje se mućenjem dobije šlag, nezaobilazan je sastojak u bečkoj, odnosno austrijskoj kuhinji.
A u popodnevnu kaficu, uz koju obavezno ide i neki kolač, kako Bečlije vole da kažu “melšpajz”, mnogi umjesto mlijeka preferijaju staviti specijalnu kafe pavlaku, masnoće 10-15%. Iako su svjesni štetnosti kalorija koje pavlaka sadrži , Bečlijama je uživanje u hrani na prvome mjestu, te se tako nerado odlučuju na neku zdraviju varijantu, mada je trend zdrave ishrane u primjetnom porastu.
Настави са читањем „Bečka kuhinja- biftek s boranijom i supa od belog luka“
