Pravo je vreme da iskoristite zalihe praziluka, ako ga imate negde urovljenog (tako se u mom kraju kaže za povrće koje se u jesen postavi u zemlju i sa svih strana pokrije zemljom kako bi moglo da preživi) ili ste ga eventualno sačuvali u zamrzivaču.
Inače, za pitu sa prazilukom mogu se koristiti i mleveno meso i šapinjoni i sira, a mi vam ovoga puta preporučujemo pirinač. Integralni ili obični, svejedno, jer ga je prethodno potrebno skuvati.
U domovima na jugu Srbije pita s kupusom je neizostavna na posnoj trpezi, a čak i ako je neko preskoči tokom posta, to se nikako ne dešava za Badnje veče. U nekim kućama kupusnik je ujedno i česnica, u koju se prilikom mešenja stavlja novčić – a „izvuče“ ga u svom parčetu član porodice koji će u nastupajućoj godini biti najsrećniji.
Kupusnik se može praviti i od svežeg i od kiselog kupusa, zavisno od ukusa, mada, nekako mi je ukusniji od slatkog kupusa.
Može se slagati kora, fil, kora, a kasnije se seče na kvadrate ili trouglove, a može se uvijati i kao rolat, koji se tako i slaže u plehu ili se uvija u obliku puža.
potrebno je
jedna srednja glavica kupusa, a može i veća ukoliko baš volite kupus
soli po ukusu, ukoliko koristite svež kupus
bibera po ukusu
150 do 200 ml zejtina, zavisno od količine kupusa – videćete kada usfali pa možete postepeno dodavati kupusu dok se dinsta
jedno 4-5 kašika vode
pakovanje debljih kora za pitu
opciono
struk praziluka ili šoljica kuvanog pirinča ili šaka seckanih oraha
pripremanje
uključiti rernu na 200 stepeni
kupus iseckati sasvim sitno
dinstati kupus na zejtinu sve dok se količina ne svede na pola, odnosno dok ne počne da tamni
ukoliko pravite slaganu pitu, ređati u pouljenoj tepsiji prvu i drugu koru koje pokvasite s kašikom-dve zejtina pomešanog s vodom, a na treću staviti dve-tri kašike fila (u koji se može dodati i nešto od navedenih sastojaka)
ponavljati postupak sve dok bude kora, s tim što se poslednje dve kore takođe prelivaju samo vodom i zejtinom
peći jedno pola sata, zavisno od rerne, a ukoliko počne da žuti prekriti je pek papirom ili aluminijumskom folijom
pečenu pitu izvaditi iz rerne, pofajtati s vrlo malo vode i pokriti čistom krpom da malo odstoji pa iseći i servirati
Odmah da se razumemo – ukoliko niste probali punjene suve paprike na jugu Srbije, onda i ne možete znati šta su to najukusnije punjene paprike na svetu. Ovo kažem uz dužno poštovanje kuhinje svakog kraja, jer se na jugu nećete najesti fantastičnog gulaša (ja jesam jednom, ali je vlasnica restorana bila niška Mađarica koja je pala već na sledećoj lekciji -pohovani mozak), niti one divne kuvane sjeničke teletine koja se topi u ustima, niti slovačke kupustnice, supe od kupusa i suvog mesa, niti pak one njihove bistre pileće supe koja ne vri dok se kuva, nego satima pućka… Nećete se oduševiti ni domaćom šunkom ili kulenom kao onim u Vojvodini, niti će pak šaran pripremljen ovde biti kao kada ga spremaju negde pored Dunava… o propeću spremljenom na krajnjem jugu zemlje da i ne govorim.
I mogla bih tako da nabrajam do sutra, sve navodeći specijalitete koji su ipak vezani za određeno mikropodneblje gde najbolje „uspevaju“. Malo je i do začina i kvaliteta namirnica, naravno, ali mnogo i do tradicije.
Svakim danom nas temperature sve više podsećaju da leto samo što nije stiglo. Shodno tome vreme koje provodimo u pripremi obroka biće sve kraće a obroci lakši… Nešto što može poslužiti kao varijanta nedeljnog ručka u vrele dane jeste ova slasna, aromatična, piletina pečena u foliji. Jedina i glavna caka ovog recepta jesu začini. Priprema nije zahtevna a rezultat je jednostavno „prste da poližeš“.
Kada vam dosade zimske sarme od kiselog kupusa koje su obeležje te sezone, u svako doba može se naći praziluk, pa možete da “presečete” teška zimska jela punjenim, u trouglove savijenim, laganim specijalitetom.
U suštin,i odličan je za predjelo. Videla sam jednom na snimku na youtub kanalu kako je neko pravio i moj prvi pokušaj je uspeo. Punjenje je po želji, a savijanje je lako.
Rešila sam da isprobam sa svojim sastojcima. Dolazili su mi gosti i među njima je bilo onih koji ne jedu meso pa sam ovo predjelo spremala i sa mesom i bez mesa. I jedne i druge se služe uz pavlaku.
Evo jednog interesantnog jela koje će se dopasti ljubiteljima kombinovanja povrća i slatkog ukusa. Izuzetno je lagano, a meni vrlo ukusno jelo koje rado spremam. Zovem ga rižoto na slatko.
Džem od kajsija i suve kajsije daju ovom jelu fantastičan ukus koji, u kombinaciji s pečurkama i piletinom predstavlja praznik za nepca. Potrudite li se malo i oko serviranja, nastaje i praznik za oči.
Pre tri godine sam krstarila Bosforom. Od svega što sam u tih desetak dana svom nepcu priuštila, jedino je ukus pirinča ostao neprežaljen. Dugo sam tražila recept po kom ga prave ali ni jedan nije bio ni približno onome što sam te noći kada smo uplovljavali u godinu Zmaja, probali.
Onda sam počela da eksperimentišem i najpribližnije ukusu je recept koji sam iz svega toga dobila, a podeliću sa vama.
This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.
Strictly Necessary Cookies
Strictly Necessary Cookie should be enabled at all times so that we can save your preferences for cookie settings.
If you disable this cookie, we will not be able to save your preferences. This means that every time you visit this website you will need to enable or disable cookies again.