Zalutala sam u ekonomske nauke, a zapravo pisanje mi je fah. Sve sam manje novinar, a sve više kopirajter i bloger i pomalo pisac. Ako me zavidan broj ljudi zna kao autora priča na zaplanjskom dijalektu, bar 75 puta više njih zna me kao autora nekoliko zanimljivih recepata objavljenih na blogu Negoslava’s, po čemu me već prepoznaju i lokalni prodavci. Jedne godine pola Fejsbuka je pravilo ajvar po mom receptu, a mnogima je to postao, kao i meni, naomiljeniji recept za srpski kavijar. Što mi je “opravdanje” i za učešće u ovom projektu.
Ovaj recept preporučujem i onima koji poštuju sve crkvene kanone pa i onaj da se o postu sredom i petkom kuva samo na vodi – Badnje veče je u petak, da se podsetimo. Dakle, pihtije se mogu pripremiti na vodi, a već sutradan se mogu preliti zejtinom u kome je propržena kašičica mlevene paprike. Ukoliko, naravno, preostanu za sutra.
Ja sam prvi put pravila bobove pihtije, a koristila sam oljušteni i sušeni bob koji se kupuje u prodavnicama u kojima se prodaje roba na merenje (ne znam zašto, zovu ih „zdrava hrana“).
Da, postoji i mrsna baklava. Ona, koja se pravi s mašću, puterom ili margarinom – i da, jelo, bilo koje, ne može biti posno ukoliko u njemu ima margarina, kakav god da je on, pa makar se zvao i biljni.
Ovo je recept za klasičnu baklavu kakva se sprema u mom kraju, sa dosta oraha, uz eventualno dodavanje suvog grožđa, sa sirupom od šećera i dosta limuna nasečenog na kolutove, a može se i malo nacediti u sirup kada je prohlađen.
„Bar pastrmku je lako spremiti, uz to i dobro i brzo“ – govorila je moja prijateljica Mira, karakteristična po tome što je mogla da „ni od čega“ spremi pravu malu gozbu za punu kuću gostiju.E, ona je tvrdila da se pastrmka prži na vrelom ulju, dva minuta s jedne i dva minuta s druge strane. I to je to.
Verovala sam joj na reč, uživajući u ukusno spremljenoj pastrmki, na koju sam uredno pozivana svake subote, kada se u kući Arsića spremala riba, obavezno. Ja sam obavezno kupovala flašu nekog belog vina, karakterističnog i po tome što se njime najbolje utapa tuga, zlu ne trebalo.
U domovima na jugu Srbije pita s kupusom je neizostavna na posnoj trpezi, a čak i ako je neko preskoči tokom posta, to se nikako ne dešava za Badnje veče. U nekim kućama kupusnik je ujedno i česnica, u koju se prilikom mešenja stavlja novčić – a „izvuče“ ga u svom parčetu član porodice koji će u nastupajućoj godini biti najsrećniji.
Kupusnik se može praviti i od svežeg i od kiselog kupusa, zavisno od ukusa, mada, nekako mi je ukusniji od slatkog kupusa.
Može se slagati kora, fil, kora, a kasnije se seče na kvadrate ili trouglove, a može se uvijati i kao rolat, koji se tako i slaže u plehu ili se uvija u obliku puža.
potrebno je
jedna srednja glavica kupusa, a može i veća ukoliko baš volite kupus
soli po ukusu, ukoliko koristite svež kupus
bibera po ukusu
150 do 200 ml zejtina, zavisno od količine kupusa – videćete kada usfali pa možete postepeno dodavati kupusu dok se dinsta
jedno 4-5 kašika vode
pakovanje debljih kora za pitu
opciono
struk praziluka ili šoljica kuvanog pirinča ili šaka seckanih oraha
pripremanje
uključiti rernu na 200 stepeni
kupus iseckati sasvim sitno
dinstati kupus na zejtinu sve dok se količina ne svede na pola, odnosno dok ne počne da tamni
ukoliko pravite slaganu pitu, ređati u pouljenoj tepsiji prvu i drugu koru koje pokvasite s kašikom-dve zejtina pomešanog s vodom, a na treću staviti dve-tri kašike fila (u koji se može dodati i nešto od navedenih sastojaka)
ponavljati postupak sve dok bude kora, s tim što se poslednje dve kore takođe prelivaju samo vodom i zejtinom
peći jedno pola sata, zavisno od rerne, a ukoliko počne da žuti prekriti je pek papirom ili aluminijumskom folijom
pečenu pitu izvaditi iz rerne, pofajtati s vrlo malo vode i pokriti čistom krpom da malo odstoji pa iseći i servirati
Dani do Mitrovdana su, kažu naši stari, najbolji za stavljanje kupusa u kace. Ili u one posude koje su zamenile nekadašnje kace, u koje se kupus stavljao u velikim količinama onda kada pijace nisu obilovale svežim povrćem i tokom onih meseci koji u svom imenu sadrže i slovo „r“.
Te tako, ukoliko još niste „stavili kupus“, odnosno spadate u one koji poštuju mitrovdansku „satnicu“, predlažemo vam ovaj provereni piroćanski recept koji garantuje da kupus ostane čvrst sve do proleća. Pa i kasnije.
Recept za ovu tortu pod nazivom „verenica“ dobila sam uz rozen korice koje su nekada pakovane vrlo primitivno, sa sve tim majušnim papirom na kojem je otkucano nekoliko redaka.
U međuvremenu sam dobila ili pronašla na netu još mnogo drugih recepata, ali ovaj nekao osećam svojim i, uz neke moje inovacije, kada kažem da pravim rozen tortu to zapravo znači da je pravim u varijanti ala rozen. Sa čokoladnim prelivom umesto onog uobičajenog rozen fondana i sa malo više oraha nego što to propisuju drugi recepti.
Od glave do pete Vojvođanka. Rođena u Zrenjaninu, a poslednjih deset godina živi u Beogradu u koji je došla zbog posla. Desetak godina se bavila direktnom prodajom za jednu internacionalnu kompaniju i prošla put od najniže do najviše lestvice za to vreme. Na tom poslu je i “ispekla” zanat i naučila kako svakodnevno raditi sa ljudima različitog obrazovanja i mentaliteta, istovremeno strastveno zavolevši upravo rad sa ljudima iako joj je struka čista suprotnost. Ovo smatra neprocenjivim iskustvom i nečim što se ne može naučiti ni u jednoj školi ili na kursu. Uporedo je studirala, a nedavno je diplomirala i dobila zvanje diplomiranog inženjera informacionih tehnologija.
Pre tri godine osnovala je FB grupu čija je tema hrono ishrana i koja trenutno ima preko 150.000 članova iz regiona. Ovo je verovatno najveća grupa u regionu koja se bavi ishranom, zdravim životom, fitnesom i sličnim temama. Pored grupe, vodi i svoj food blog sa pratećim nalozima na svim društvenim mrežama. Za dve kompanije radi i kao frilenser i vodi im naloge na društvenim mrežama. Iako u rukama ima odličan zanat – programiranje, njena strast, kaže, i ono u čemu se definitivno „vidi“ u narednim godinama jesu društvene mreže, marketing, rad sa ljudima. Skromno dodaje- valjda broj ljudi koji mi se svakodnevno obraćaju za savet i pomoć dovoljno govori o kvalitetu mog rada.
Aleksandra (Stojić) Gospić. Najpoznatije „hrono“ lice u regionu.
Ovaj recept posebno preporučujem onima koji baš i ne „mirišu“ karfiol ili imaju problema da svoje ukućane nateraju da ga probaju. A vrlo je jednostavan, nema precizirane količine i može se eksperimentisati sa sastojcima po vašoj želji.
Ja sam, recimo, eksperimentisala, ali samo sa jednom polovinom količine, budući da nisam znala kakav će biti ukus kada mu se dodaju beli luk i đumbir u prahu.
Odmah da se razumemo – ukoliko niste probali punjene suve paprike na jugu Srbije, onda i ne možete znati šta su to najukusnije punjene paprike na svetu. Ovo kažem uz dužno poštovanje kuhinje svakog kraja, jer se na jugu nećete najesti fantastičnog gulaša (ja jesam jednom, ali je vlasnica restorana bila niška Mađarica koja je pala već na sledećoj lekciji -pohovani mozak), niti one divne kuvane sjeničke teletine koja se topi u ustima, niti slovačke kupustnice, supe od kupusa i suvog mesa, niti pak one njihove bistre pileće supe koja ne vri dok se kuva, nego satima pućka… Nećete se oduševiti ni domaćom šunkom ili kulenom kao onim u Vojvodini, niti će pak šaran pripremljen ovde biti kao kada ga spremaju negde pored Dunava… o propeću spremljenom na krajnjem jugu zemlje da i ne govorim.
I mogla bih tako da nabrajam do sutra, sve navodeći specijalitete koji su ipak vezani za određeno mikropodneblje gde najbolje „uspevaju“. Malo je i do začina i kvaliteta namirnica, naravno, ali mnogo i do tradicije.
Žene razmenjuju recepte uz kaficu, na poslu, u javnom prevozu, pri susretu sa komšinicom na stepeništu zgrade ili pred kućom, pa i kod frizera. Gde sam i ja jednom prilikom dobila recept za šnicle u sosu od kiselih krastavčića, tako im je zvanični naziv, koji moja frizerka sprema za svaku slavu, kao delikates koji se više pojede nego bilo koje pečenje. I služi ga pre pečenja.
Mene nije baš oduševilo jelo pripremljeno na ovaj način – o ukusima ne vredi raspravljati, ali sam ga za jednu priliku inovirala u dva poteza i mislim da ću ga sada češće praviti. Tim pre, kada želim goste da iznenadim nečim ne baš uobičajenim, a ukusnim.
Osnovu za ovaj recept dobila sam nekad davno od fantastične Milje Lukić koja u okviru svoje Izdavačke kuće Slovopres izdaje i Časopis Miljin kuvar. Neke druge recepte sam već probala, a ovaj je sačekao sve do sada. U žurbi oko spremenja zimnice pred put, namestila se jedna ženska žurka kakve moje drugarice i ja pravimo kad god dođe moja kuma iz Australije, ovoga puta kod mene.
Pošto je za jedno popodne, za neka četiri sata, trebalo spremiti sve, od salate i predjela do torte, izabrala sam ovaj Miljin recept koji je tri u jednom – salata, predjelo, a komotno može biti i obrok.
Opet ona moja neumorna niška komšinica Marica. Šalje mi iz Leskovca ovaj recept sa sve prelepim fotografijama, jednog novog predloga za zimnicu, a ja još nisam stigla da se oprobam u pravljenju onoga što mi je već predložila.
„Obožavam ove okrugle papricice punjene fetom i začinskim biljem u maslinovom ulju ili zejtinu (zavisi od toga kolko imaš para kad ih stavljaš). Pikanterija za sladokusce. – piše mi jutros, a meni ruke do lakata u paradajzu, paprikama i peršunu i ne stigoh odmah da ga postavim na sajt.
A ne da mami, nego – znam sebe, već ujutru krenuću u potragu za baš ovakvim papričicama. Kupila sam jutros na pijaci, ali sve nekakve rahitično narandžastorozikaste, dobre jedino za u pinđur.
Ako je tačno da je ajvar onaj namaz koji se pravi isključivo od paprika, a mnogi se kunu u to i ni za živu glavu ne dozvoljavaju da se u bilo kojoj kombinaciji sa bilo čime još tako nazove, onda sam morala za recept koji sledi da smislim naziv iz naslova ovog teksta.
Jeste i mala šala, ali je sasvim jasno da je ovo recept za namaz od paprike ajvarke i plavog patlidžana. Dobila sam ga od proverene domaćice, one moje komšinice koja sada živi u Leskovcu, Marice Đorđević.
Bilo kako bilo, pouzdano znam da je ovo fantastičan namaz koji sam i sama pravila nekoliko godina, a ako stignem danas i sutra da preradim sve ove količine paradajza i paprika koje sam danima dovlačila s pijaca, svi su izgledi da ću jednu turu ovoga napraviti i sada.
Kao srednješkolka sam obožavala makronense koje je proizvodila neka hrvatska firma, nisam baš sigurna u to da li je Podravka ili neka druga. Pravljeni su od lešnika i belanaca, bili su veličine najvećeg nokta, a pakovani su u kese zelene boje.
Moja majka je kao zamenu za makronens kolačiće pravila puslice, najčešće onda kada su joj belanca ostajala posle pravljenja čuvenih salčića, neprevaziđenih kolača od domaaćeg lisnatog testa, sada gotovo zaboravljenih. Pa smo onda prešli na padobrance. Na koje me podseti moja prijateljica Ljubinka, posluživši nam njene predivne padobrančiće na onoj ženskoj žurci koju sam već pominjala.
Prvi recept za rolat od mesa dobila sam za onaj punjen kuvanim jajima, pod nazivom „lažni zec“. E sad, zašto to, lažni zec, ne bih znala da vam kažem, ali znam da sam se propisno obrukala i da nikada više nisam ušla u poduhvat mešenja ovog, zapravo vrlo jednostavnog jela. A bilo je to u vreme kada se uopšte nisam zanimala za kuvanje. Niko mi nije rekao da je potrebno dvaput mleveno meso, niti sam znala dužinu pečenja pa je moj „lažni zec“ ličio na izgoreli panj.
Posle toga sam probala tu i tamo poslužen mesni rolat, a najviše mi se dopao kod prijateljice Mire koja je bila fantastična kuvarica: na jedan kraj rolata stavila je dosta obarenog graška koji se tokom uvijanja malo pomerio pa je tako nastala prelepa kombinacija mesa i povrća, pravi praznik za oči.
This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.
Strictly Necessary Cookies
Strictly Necessary Cookie should be enabled at all times so that we can save your preferences for cookie settings.
If you disable this cookie, we will not be able to save your preferences. This means that every time you visit this website you will need to enable or disable cookies again.