Nije greška u pitanju, niti ja imam govornu manu. U Zaplanju, rodnom kraju moga muža, tako nazivaju pitu, gibanicu, koja se pravi od domaćih kora. Naučila sam da je mijesim od svoje svekrve koja je čitav život provela u Malom Krčimiru, selu ispod Suve Planine i zaove koja živi u Beču, gdje sam i upoznala svog Zorana.
A ovo kisela znači da se mijesi s kvascem.
Banica koju pravim u Beču nije ni priblizno dobra kao ona sto se pravi u Zaplanju, od domaćeg brašna, domaćih jaja, domaćeg sira… ali je ipak toliko dobra da su mnogi muškarci iz tog kraja, a koji žive širom svjeta, svoje žene edukovali kako se mijesi „njihova“ banica po receptu koji sam objavila na Fejsbuku.
Настави са читањем „Zaplanjska kisela banica“