Zaplanjska kisela banica

Nije greška u pitanju, niti ja imam govornu manu. U Zaplanju, rodnom kraju moga muža, tako nazivaju pitu, gibanicu, koja se pravi od domaćih kora. Naučila sam da je mijesim od svoje svekrve koja je čitav život provela u Malom Krčimiru, selu ispod Suve Planine i zaove koja živi u Beču, gdje sam i upoznala svog Zorana.

A ovo kisela znači da se mijesi s kvascem.

Zaplanjska banica
Zaplanjska banica

Banica koju pravim u Beču nije ni priblizno dobra kao ona sto se pravi u Zaplanju, od domaćeg brašna, domaćih jaja, domaćeg sira… ali je ipak toliko dobra da su mnogi muškarci iz tog kraja, a koji žive širom svjeta,  svoje žene edukovali kako se mijesi „njihova“ banica po receptu koji sam objavila na Fejsbuku.

POTREBNO JE:

za tijesto

  • 1 kg brašna
  • 1 kašika soli
  • 1 kocka kvasca
  • 1 kašika šećera
  • 1 čaša mlake vode

za fil

  • pet komada jaja
  • 400 gr kravljeg ili ovčijeg sira
  • 500 gr mladog sira
  • soli obično više ne treba, ali ako su sirevi nedovoljno slani, može se dodati malo

PRIPREMA:

  • izmrviti kvasac u čaši vode, dodati šećer i 2-3 kašike brašna i sačekati da kvasac nadođe
  • brašno i so izmiješati na suvo u nekoj većoj činiji
Sipati kvasac u brašno
Sipati kvasac u brašno
  • kada kvasac nadođe, sipati ga u brašno i po potrebi dodavati mlake vode toliko da se umijesi mekano testo, gustine kao za hljeb
  • kada je tijesto dobro umiješeno izgleda ovako – prekriti ga kuhinjskom krpom i ostaviti 30 do 45 minuta da naraste duplo
Umešeno testo
Umiješeno testo
  • ponovo premijesiti i ostaviti da odstoji 30 minuta
  • od navedenih sastojaka umutiti fil
  • tijesto prenijeti na radnu površinu koja je prethodno posuta brašnom i napraviti šest jednakih loptica i pritisnuti ih dlanom da se dobije ovakav oblik
od testa napraviti šest loptica
od tijesta napraviti šest loptica
  • pokriti krpom i ostaviti 20 minuta
  • nauljiti tepsiju i uključiti rernu na 200 stepeni
  • tijesto razvijati oklagijom u pravougaoni oblik, što tanje
  • svaku koru posuti uljem i premazati filom
kore pouljiti
kore pouljiti

 

premazati filom
premazati filom
  • preklopiti kraće krajeve
  • preklopiti duže krajeve i preklapat ih sve dok se ne sretnu
ovako
ovako
  • uviti koru u krug i staviti na sredinu tepsije
  • okolo nje uvijati ostale kore
oko prvog kruga od kore uvijati ostale kore
oko prvog kruga od kore uvijati ostale kore
  • premazati kore uljem i ostaviti da „ispune tepsiju“ tj. vidno narastu, dakle jedno 30 do 45 minuta
  • peći oko sat vremena na 200 stepeni
  • izvaditi banicu iz rerne, pokriti je krpom da se prohladi i služiti toplo
zlatnožuta korica omekša pod krpom
zlatnožuta korica omekša pod krpom
  • ali je jednako dobra i hladna
 

Autor: Lena Krstić

Rođenasam u Dubrovniku, poreklom sam iz Trebinja, živim u Beču i zaplanjska sam snajka. Radim u jednom divnom muzeju, obožavam da čitam, povremeno pišem i uživam da kuvam za svoja tri sina i supruga. I za drage prijatelje koje često okupljam u svojoj seoskoj kući sa velikom baštom, u okolini Beča.

2 мишљења на „Zaplanjska kisela banica“

  1. Divno. U mom kraju (Romanija i Glasinac )se pravi slična pita. Od loptica umiješenog tijesta se razvlače jufke na dva načina; vješitije kuvarice pomoću oklagije razvlače jufke, a ove druge, razvlače prstima veoma, veoma tanke jufke za pitu. Za nadjev se stavlja sir, sir pomiješan sa povlakom, izerendani krompir, tikva ili faširano meso sa sitno sjeckanim lukom. Nadjev se prelije uljem, a nekada su se preljevale toplenom masti ilimaslom, potom urolaju pomoću stolnjaka na kome se razvlače i savijaju u krug, počev od centralnog malog kruga, a završava krajnjim do sam eivice tepsije. Pita se peče 30-setak minuta, a potom zalije rastopljenom masnoćom, kajmakom ili povlakom, i ponovo zapeče da porumeni.
    za drugu vrstu pite, koja se zove potrpuša, jufke se obavezno razvlače oklagijom veličine okrugle tepsije, a potom svaka zapeče sa obje strane na plati šporeta tako da porumeni. Kore se slažu bez savijanja, u tepsiju premazanu masnoćom, svaka kora premaže nadjevom, od sira, masnoće i jaja i zpeče u rerni. Postupak se ponavlja do vrha tepsije i na kraju sve opet malo zapeče. To je najljepša pita koja postoji, a posebno ako se bijelo brašno zamijeni heljdinim……tkz. heljbuša. Prijatno. Riječ je starim receptima koje sam preuzela od moje majke i bake i sve se manje primjenjuju u kuhinji.

    Oceni komentar

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *