Kupusnik – tradicionalna posna pita, posebno za Badnje veče

U domovima na jugu Srbije pita s kupusom je neizostavna na posnoj trpezi, a čak i ako je neko preskoči tokom posta, to se nikako ne dešava za Badnje veče. U nekim kućama kupusnik je ujedno i česnica, u koju se prilikom mešenja stavlja novčić – a „izvuče“ ga u svom parčetu  član porodice koji će u nastupajućoj godini biti najsrećniji.

kupusnik
kupusnik

Kupusnik se može praviti i od svežeg i od kiselog kupusa, zavisno od ukusa, mada, nekako mi je ukusniji od slatkog kupusa.

Može se slagati kora, fil, kora, a kasnije se seče na kvadrate ili trouglove, a može se uvijati i kao rolat, koji se tako i slaže u plehu ili se uvija u obliku puža.

potrebno je

  • jedna srednja glavica kupusa, a može i veća ukoliko baš volite kupus
  • soli po ukusu, ukoliko koristite svež kupus
  • bibera po ukusu
  • 150  do 200 ml zejtina, zavisno od količine kupusa – videćete kada usfali pa možete postepeno dodavati kupusu dok se dinsta
  • jedno 4-5 kašika vode
  • pakovanje debljih kora za pitu

opciono

  • struk praziluka ili šoljica kuvanog pirinča ili šaka seckanih oraha

pripremanje

  • uključiti rernu na 200 stepeni
  • kupus iseckati sasvim sitno
  • dinstati kupus na zejtinu sve dok se količina ne svede na pola, odnosno dok ne počne da tamni
  • ukoliko pravite slaganu pitu, ređati u pouljenoj tepsiji prvu i drugu koru koje pokvasite s kašikom-dve zejtina pomešanog s vodom, a na treću staviti dve-tri kašike fila (u koji se može dodati i nešto od navedenih sastojaka)
  • ponavljati postupak sve dok bude kora, s tim što se poslednje dve kore  takođe prelivaju samo vodom i zejtinom
  • peći jedno pola sata, zavisno od rerne, a ukoliko počne da žuti prekriti je pek papirom ili aluminijumskom folijom
  • pečenu pitu izvaditi iz rerne, pofajtati s vrlo malo vode i pokriti čistom krpom da malo odstoji pa iseći i servirati
 

Аутор: Negoslava Stanojević

Zalutala sam u ekonomske nauke, a zapravo pisanje mi je fah. Sve sam manje novinar, a sve više kopirajter i bloger i pomalo pisac. Ako me zavidan broj ljudi zna kao autora priča na zaplanjskom dijalektu, bar 75 puta više njih zna me kao autora nekoliko zanimljivih recepata objavljenih na blogu Negoslava’s, po čemu me već prepoznaju i lokalni prodavci. Jedne godine pola Fejsbuka je pravilo ajvar po mom receptu, a mnogima je to postao, kao i meni, naomiljeniji recept za srpski kavijar. Što mi je “opravdanje” i za učešće u ovom projektu.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *