Pre neki dan mi dodje u posetu drugarica,sasvim iznenada.Razlog za posetu je bio što me je poželela,što se odavno nismo videle ali i to što joj je nestala struja.
Taj nestanak struje je ustvari i bio glavni razlog što je svratila,jer kako reče,ne može ništa da uradi u kući.Nema tople vode,ne radi mašina za pranje veša,mašina za pranje sudova,usisivač,šporet….
Kod mene je bilo struje pa sam skuvala kafu i tako počesmo priču o tome kako su nekada žene uopšte funkcionisale u kući kada nije bilo svih tih aparata koji rade na struju.
Ovih dana pijačne tezge okićene su jestivim rubinima – višnjama. Boja je ono što nas prvo privuče ovom voću. Uz to, kiselkast ukus otvara apetit, a odličan su balans u slatkim kolačima. Za mene, to su više nego dovoljni razlozi da sa višnjama pripremim nešto slatko. Prelivena pita sa višnjama ili baklava sa višnjama je još jedan predlog za jelovnik tokom vrelih dana. Jednostavan i ekonomičan recept, a savršena poslastica za one koji vole višnje.
Svakim danom nas temperature sve više podsećaju da leto samo što nije stiglo. Shodno tome vreme koje provodimo u pripremi obroka biće sve kraće a obroci lakši… Nešto što može poslužiti kao varijanta nedeljnog ručka u vrele dane jeste ova slasna, aromatična, piletina pečena u foliji. Jedina i glavna caka ovog recepta jesu začini. Priprema nije zahtevna a rezultat je jednostavno „prste da poližeš“.
Znam neke, a među takvima sam i ja, koji one divne, kao duša meke kafanske lepinje, potamane još uz salatu i predjelo. Pa im se posle, uz roštilj ili neko drugo glavno jelo lepinja i ne jede.
Ovo je recept za jednu od takvih lepinjica, čija je prednost ne samo u savršenosti testa koje daje i savršeno delo, već i u tome što je pogodno praviti je za neke posebne prilike kada se već mnogo toga priprema, a ona se može zamesiti i dan ranije. U stvari, poželjno je da se testo zamesi bar 12 sati pre pečenja i da odstoji sve to vreme na hladnom.
Pa šta sad, svi se primaju na tu zdravu hranu, što sam ja gora od njih. Mislim, lep je osećaj kad mljacneš onako od srca (da ne kažem, iz stomaka) pošto smandžaš škembiće u saftu ili brizle u „Staroj Hercegovini“. Ali nije loše ni kad se krećeš lak kao pero, ne spava ti se posle ručka i ne jedu ti se slatkiši… samo treba da imaš ogledalce pri ruci, da se ne osmehuješ široko pre nego što iščačkaš drške od rukole između zuba.
Dakle, ako želite da se osećate laki kao pero, predlažem potaž od nečega – posle napornog dana, stvarno diže iz mrtvih.
Poslednjih godina sam intenzivirala svoje, inače celoživotno opredeljenje da skoro svaki dan, skoro cele godine, bar malo tokom dana provedem vremena vozeći bicikl. Kod mene je to stvar stila života, bez koga ne bih mogla, kao što ne mogu bez lične higijene. Pošto ipak vozim bar tridesetak kilometara nekoliko puta nedeljno, osim što bajkom idem na pijacu, na posao, u banku i poštu, moram da imam i neki lakši režim ishrane.
Na meniju su često riba, piletina, plodovi mora, jaja i sir. Crveno meso u našem tročlanom domaćinstvu niko ne jede. Da bih spojila korisno i ukusno za moga sina, koji iako ima skoro osamnaest godina i dalje najviše voli pljeskavice i krompiriće, pored svih egzotičnih ukusa kojima smo izloženi, morala sam za plodove mora da nađem neki recept koji će on prihvatiti sa lakoćom. Školjke na primer ne znam da pripremam, a lignje jedva da pristaje da jede iako imam sjajan recept. Jedino što mu paše su kozice ili gambori, kako ih zovu u našim ribarnicama. Pre neku godinu je sa nepoverenjem jeo škampe u ljusci, koje sam ja tamanila bukvalno svaki dan u jednom petozvezdastom hotelu u Port el Kantaoui, Tunis. Tunis je jedna od retkih država u kojoj moj budžet može da dopusti tretman five stars , moram priznati. A nisam gadljiva, naprotiv.
Oko korišćenja kravljeg mleka i proizvoda od njega postoje oprečni stavovi koji se kreću od apsolutnog osporavanja njihove koristi po ljudski organizam i navođenja štetnosti po zdravlje, do isto tolike preporuke i saveta da se koristi. Polazeći od toga da svako ima prava na sopstveni izbor i odluku o ne-korišćenju proizvoda od kravljeg mleka, ovoga puta preporučujem nekoliko recepata, ponovo na principu „2 ili 3 u jednom“. Jer mogu biti i predjelo i salata, a ponekad i obrok, posebno u vreme kada nas visoke temperature svađaju sa rernom i ringlom.
I da, sve ovo se može pripremiti i od kozjeg ili ovčijeg mleka ili mešavine mleka raznih životinja.
Recept za suve paprike punjene mlevenim orasima potiče iz belopalanačkog sela Temska, u kojem se grupa žena organizovala zarad prezentovanja kulinarske tradicije ovog kraja i slavu tamošnje kuhinje pronosi širom Srbije pa i šire. Prve dve fotografije za ilustraciju ovog teksta napravila sam na njihovom štandu tokom Dana sušenice u Dimitrovgradu, prošle godine. Ostale su iz „moje kuhinje“.
Suve punjene paprike su za nas južnjake najukusnije punjene paprike na svetu, a belopalanačke vrtke, specijalna vrsta paprika namenjenih sušenju svakako prednjače među njima.
Evo još jedne salate koja je salata samo po nazivu, a inače je i salata-predjelo i kompletno jelo za ove letnje dane kada se nikome ne mili da se i sam kuva za šporetom dok se jelo kuva. Posebno je preporučljiva za neke prilike kada i gostima i sebi i svojim ukućanima želite da priuštite nešto – posebno.
Ovo je jedan od onih recepata koji bi se ‘ladno mogao svrstati u kategoriju „tri u jedan“ recepata primenljivih za sve uslove i sve prilike. Mogu poslužiti kao salata, kao predjelo, dodatak glavnom jelu pa čak i kao glavno jelo.
Posebno je značajan i podatak da se mogu danima držati u frižideru i koristiti po potrebi.
Nemojte da vas zavara naslov pa da odustanete od ovog recepta samo zato što zvuči preterano komplikovano. Jer nije!
Uz malo truda, čak i ako niste vični mešenju testa i razvlačenju, odnosno, ovoga puta sukanju kora, dobićete savršenu slanu ili slatku* pitu kojoj niko neće odoleti. Provereno, verujte.
Prošao je još jedan maj i u ovom junu koji smo počeli da rastrošujemo temperatura počinje da raste. Leto je na pragu. Neki mu se neizmerno raduju, a znam dosta onih koji leti žive samo u rano jutro i kad noć prekrije grad. U međuvremenu psuju toplotu, zatvaraju se u klimatizovane prostorije i čekaju da prođe.
I, tako čekajući nisu ni svesni da prolaze dani, da promiču neka zanimljiva iskustva ili jednostavno trenuci za kojima će jednog dana duboko žaliti. Jednom će nam i svaki vreo dan biti zlata vredan, ali zalud će biti naša sećanja na vreme koje se ne može vratiti.
Rado koristim pečurke u ishrani, ali to ne znači da sam poznavalac gljiva. Prekoravam sebe zbog toga, ali istini za volju nemam izraženo interesovanje za podrobnije upoznavanje sa carstvom gljiva. Međutim, kada se sretnemo u kuhinji uvek se dobro družimo. Imam sluha za njihove arome i dobro ih kombinujem. U to se možete uveriti ako probate i recept za krem čorbu, koja se može pripremiti sa kokosovim mlekom ako vam je potrebna posna verzija.
This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.
Strictly Necessary Cookies
Strictly Necessary Cookie should be enabled at all times so that we can save your preferences for cookie settings.
If you disable this cookie, we will not be able to save your preferences. This means that every time you visit this website you will need to enable or disable cookies again.