Zalutala sam u ekonomske nauke, a zapravo pisanje mi je fah. Sve sam manje novinar, a sve više kopirajter i bloger i pomalo pisac. Ako me zavidan broj ljudi zna kao autora priča na zaplanjskom dijalektu, bar 75 puta više njih zna me kao autora nekoliko zanimljivih recepata objavljenih na blogu Negoslava’s, po čemu me već prepoznaju i lokalni prodavci. Jedne godine pola Fejsbuka je pravilo ajvar po mom receptu, a mnogima je to postao, kao i meni, naomiljeniji recept za srpski kavijar. Što mi je “opravdanje” i za učešće u ovom projektu.
Nekako mi se čini da nije fer uskratiti čitaoce ovog sajta (pogotovo one koji ne svraćaju na moj blog Negoslava’s, na kojem ponekad objavim i neki recept) za jedan fantastičan (u stvari, dva) recept za ajvar. Tim pre, što je sezona spremanja zimnice u jeku.
Mogu ja sada da krenem onom – u životu ništa nije slučajno pa ni to što je moja bivša i povremeno i sadašnja komšinica Marica došla posle toliko decenija kod mene baš sada pa samo za tu priliku spremila ovaj kolač. A ona meni dala recept koji sledi, pravljen i u terapeutske svrhe – i lekari ga preporučuju srčanim bolesnicima, kao i onima koji bi da se na vreme zaštite od istog.
Ali neću o slučajnosti. Prelazim odmah na recept, budući da je u toku sezona paradajza, a ona tvrdi da jedino ovako spremljen ima ta, lekovita svojstva.
Dolazi mi Marica, nekadašnja devojčica sa kojom sam se ponekad igrala kada bih odlazila kod bake. Tada skoro pa u istoj ulici – trebalo je samo da se prođe kroz dvorište moje školske drugarice Slađe, a posle parcelisanja, ograđivanja i prosecanja novih ulica – postali smo baš daleko, ako se vazdušna linija ne računa.
Marica odavno živi u Leskovcu i verovatno se nikada ne bismo ni srele, da nije gos’n Cukerberga ili kako se već čita…
U stisci s vremenom, setih se ovog kolača. Meni je super, a šta će ona reći, ne znam.
Nedavno sam imala goste iz inostranstva za koje sam nameravala da spremim musaku koju vole, ali pošto mi se u omiljenoj mi mesari nije dopalo meso za mlevenje, opredelila sam se za svinjski biftek. E, onda je jedna od tri devojčice, ma devojka već, želela da vidi šta će to jesti (jer ne voli neka mnogo crvena mesa) i pošto sam dobila odobrenje da ona dva lepa komada stavim u rernu, ona je svom tati, a mom bliskom bratu rekla: „Ti mora da joj platiš, ona je kupila skupo meso“, iznenađena time da ih neko, (prvi put su došle u zemlju svojih roditelja), tako dočekuje.
Objasnili smo joj da se u Srbiji gosti dočekuju srcem, a da im se na sto iznese najbolje što se ima i što se može. I da se ništa ne plaća.
Kada je stavila u usta prvi zalogaj, moja kuma koja već decenijama ne živi ovde, rekla je: „Ovo je ona izistinska sladoled torta, prava, letnja“ pa otud i naslov ovog recepta.
Ako odmahnete rukom čim čujete za kolač sa svežim jajima, produžite šetnju netom ili bar ovim sajtom, jer ovaj recept nije za vas. Da odmah bude jasno.
Ovaj tekst nije namenjen onima koje su odavno apsolvirali umetnost spravljanja „srpskog kavijara“, već mladim domaćicama koje do juče nisu znale ni kafu da skuvaju pa se opravdano plaše da uđu u ovaj, za njih sasvim razumljivo, krupan zalogaj.
IZBOR PAPRIKA
Birati kvalitetne i zdrave paprike spljoštenog oblika, zato što se one najlakše i ispeku i oljušte. Neka su i skuplje, na kraju se – isplati, jer nećete dangubiti oko pečenja i ljuštenja (ništa teže, nego ljuštiti loše ispečenu papriku, dok vas čeka još na stotine njih). Na primer, ovakve:
Najlakše mi je kada gosti dolaze na ručak ili večeru (dolazili su neki i na doručak, ali je to uvek bilo pre rani ručak – oko podne, nego klasični doručak). Tada jelevnik može da se smisli za nekoliko minuta, da se isplanira vreme pripremanja uz izbor i nečega što se može pripremiti ili napola pripremiti dan ranije i… mirna Bačka.
Danas mi dolazi kuma (živi u Australiji) na „samo da se vidimo“ pa ćemo ostale formalnosti u koje spada i svečani ručak (jednom sam je diiiivno ugostila čorbom od pileta, celog, pojma nemam kako nisam ni znala da ne jede piletinu pa je lagano mezetila šta se našlo na stolu dok smo mi srkali čorbu, a file se za to vreme pržio jer sam htela da je ugostim, ono, bašbaš… a umalo da sve ispadne naopako.
Ovo je jedan od onih, savršenih kolača. Ispunjava sve uslove za to: prefinjeni ukus, puno oraha, putera, čokolade i šećera taman kolko treba, sočan je, pravi se jako brzo i jako lako, a nećete se postideti da ga poslužite i „na stidni gosti“, kako se nekad govorilo u Nišu za goste od posebnog… rejtinga. Spremam ga u svako godišnje doba, a za ove vrele dane dušu je dao baš zato što se oko njega ni malo ne maltretirate. Sve je gotovo za tili čas.
Ne znam kako sam došla do njega. Znam samo da sam ga nazvala „moje orah kocke“, što su moji prijatelji Popovići, kada im je prvi put poslužen, preinačili u Negin kolač… a kad smo već kod samoljublja, rekoh da svom blogu napravim mali EPP.
Mislim da će se mnogi složiti s mojom tvrdnjom da je ovo jedna od najomiljenijih, ako ne i prva na spisku salata u Nišu, posebno u kafanama u kojima se dobro jede. Vlasnik jednog restorana mi je pre nekoliko godina pričao o nekom svom redovnom gostu koji je poslom dolazio iz Novog Sada i uvek pred polazak zvao da pita imaju li paradajz ili da ga ponese otud, kako bi mu napravili ovu salatu.
Svejedno je da li je nazivamo moravskom ili leskovačkom, mada ja preferiram naziv moravska; Leskovac i jeste pojam koji se vezuje za Moravu (Južnu). A u selima pored te Morave uspeva nadaleko čuvena paprika.
Znam neke, a među takvima sam i ja, koji one divne, kao duša meke kafanske lepinje, potamane još uz salatu i predjelo. Pa im se posle, uz roštilj ili neko drugo glavno jelo lepinja i ne jede.
Ovo je recept za jednu od takvih lepinjica, čija je prednost ne samo u savršenosti testa koje daje i savršeno delo, već i u tome što je pogodno praviti je za neke posebne prilike kada se već mnogo toga priprema, a ona se može zamesiti i dan ranije. U stvari, poželjno je da se testo zamesi bar 12 sati pre pečenja i da odstoji sve to vreme na hladnom.
Oko korišćenja kravljeg mleka i proizvoda od njega postoje oprečni stavovi koji se kreću od apsolutnog osporavanja njihove koristi po ljudski organizam i navođenja štetnosti po zdravlje, do isto tolike preporuke i saveta da se koristi. Polazeći od toga da svako ima prava na sopstveni izbor i odluku o ne-korišćenju proizvoda od kravljeg mleka, ovoga puta preporučujem nekoliko recepata, ponovo na principu „2 ili 3 u jednom“. Jer mogu biti i predjelo i salata, a ponekad i obrok, posebno u vreme kada nas visoke temperature svađaju sa rernom i ringlom.
I da, sve ovo se može pripremiti i od kozjeg ili ovčijeg mleka ili mešavine mleka raznih životinja.
Recept za suve paprike punjene mlevenim orasima potiče iz belopalanačkog sela Temska, u kojem se grupa žena organizovala zarad prezentovanja kulinarske tradicije ovog kraja i slavu tamošnje kuhinje pronosi širom Srbije pa i šire. Prve dve fotografije za ilustraciju ovog teksta napravila sam na njihovom štandu tokom Dana sušenice u Dimitrovgradu, prošle godine. Ostale su iz „moje kuhinje“.
Suve punjene paprike su za nas južnjake najukusnije punjene paprike na svetu, a belopalanačke vrtke, specijalna vrsta paprika namenjenih sušenju svakako prednjače među njima.
Evo još jedne salate koja je salata samo po nazivu, a inače je i salata-predjelo i kompletno jelo za ove letnje dane kada se nikome ne mili da se i sam kuva za šporetom dok se jelo kuva. Posebno je preporučljiva za neke prilike kada i gostima i sebi i svojim ukućanima želite da priuštite nešto – posebno.
This website uses cookies so that we can provide you with the best user experience possible. Cookie information is stored in your browser and performs functions such as recognising you when you return to our website and helping our team to understand which sections of the website you find most interesting and useful.
Strictly Necessary Cookies
Strictly Necessary Cookie should be enabled at all times so that we can save your preferences for cookie settings.
If you disable this cookie, we will not be able to save your preferences. This means that every time you visit this website you will need to enable or disable cookies again.